..

Ples fenomena

Kada napraviš krajnji zoom out pažnje počinješ uviđati da je sva stvarnost, sve senzacije tijela, sve misli, pa čak i misao o "ja", o onome koji sve to promatra zapravo samo ples fenomena (u nedostatku boljeg izraza), koji nalikuje plesu dima cigarete ili plesu listića čaja u vodi. Možda je zato tako fascinantno gledati rijeku koja teče, oblake koji plutaju po nebu ili vatru koja pucketa u peći. To nije ništa drugo nego povratak u mjesto iz kojega smo došli. Mjesto u kojem zapravo uvijek i bivamo, samo nismo toga svjesni.

Možda ne možemo mijenjati događaje u životu, ali možemo njegovati način na koji događaje vidimo. Na koji vidimo sebe, na kraju krajeva. Tada je ono što se događa, na koji točno način taj dim pleše manje bitno. Mi smo ples.