..

1, 2, 3 - Izgubljeni

Većina pristupa meditaciji se vrti oko neke metode, čak i kada se radi o metodama "bez metode", u kojima je svijest nepristrano otvorena za sve što dolazi i odlazi, a ja prebivam kao ono što niti je došlo, niti odlazi. Jasno vidim kontekst. Misli kao misli, zvukove kao zvukove, osjete kao osjete. Osjećaj "ja" kao osjećaj "ja".

Metoda je put. Izgubiti se znači skrenuti s puta. Biti zaveden nečim. Mišlju, recimo. Padne mi na pamet nešto o čemu brinem, niz asocijacija preplavi svijest i time izgubim iz vida kontekst. To je slično kao kada me, gledajući film u kinu, radnja toliko povuče da zaboravim da sam u kinu i da je to samo film. Vratiti se znači osvijestiti da sam u kinu, pogledati oko sebe i ponovo vidjeti film kao film.

Nego, lako za meditaciju. Može li se ova dinamika gubljenja u nekom narativu i povratka kući, k sebi, poopćiti? Ekstrapolirati na život?

Možda se o ničem drugom niti ne radi.

--

you don't need an altar

sit on the ground
feel your lovers body
watch the sky

you don't need a perfect
daily practice
wash the dishes
feel the joy spreading through
your chest
the ache of grief

practice being here
amidst the mess of being human

nothing to transcend...
just everything to come home to

-- Rosalie Amber Grace