..

Priroda

Mjesto u prostoru, kao i mjesto u umu, gdje odlaziš izvan civilizacije, izvan konstrukta, u ono što jest i što je bilo prije nego što smo počeli misliti. Prije nego smo počeli graditi kuće, prije nego smo počeli spremati hranu za sutra, prije nego smo slobodu podredili sigurnosti. Dovoljno je provesti pet do sedam dana u planini, u šumi, uz neku rijeku ili more, bez mobitela, struje i dućana, sam ili s nekim, da bi u velikoj mjeri iz svijesti izblijedilo moranje nametnuto okvirima svakodnevnog života u društvu koje je za nas smislio netko drugi. Jedino što "moram" je jesti kada sam gladan i odmoriti se kad sam umoran. Spavati. Disati. Na nekom izvoru piti i napuniti boce. Preostaje mi iskrena komunikacija s prostorom oko sebe, sobom samim i ljudima, ako ih ima, ogoljenim od maski i društvenih kaputa koje inače nose. Privremenim bjeguncima, svjesnim ili nesvjesnim dezerterima rata koji nije njihov. Povratnicima u prvotno bivanje. Revizionistima strukture koju nam usađuju od rođenja. Modela koji ne mora nužno biti takav. Modela kojemu, kao i svakom drugom modelu, vrijednost počiva na tome koliko korespondira stvarnosti koja je a priori tu. Priroda je ishodište. Točka iz koje mogu krenuti u bilo kojem smjeru, a ne moram niti u jednom.