..

Mama mu je maloprije dala nekoliko gutljaja vode s limunom. Kašlje. Ne ulazi danas lako ni hrana ni voda. Slab. Sporo pomiče kapke, gleda u neki međuprostor, ali ipak nam se susreću oči. Mazim ga po nozi, odgovara jedva primjetnim pokretom. Gleda me. Tijelo na izdahu. Čovjek koji više nema što glumiti niti skrivati. Čovjek, sveden na osnovno. Taj pokret stopala u mojoj ruci.

Doći će čas kad ćeš morati ostaviti sve. Sve koje si volio, sve što te činilo, sve za što si se borio. Znaš to oduvijek, samo ne voliš razmišljati o tome. Jer je, kao, strašno. Ipak, suočavanje slijedi. Ako išta znaš, to znaš.

Pitanje je samo, šta je bolje? Odgađati taj čin do konca, a u međuvremenu biti zaposlen ovim ili onim, ili sjesti i suočiti se sada. Sjesti i oprostiti se. Od svih koje voliš, od svega što te čini, od svega za što se boriš. Ostati s tišinom, leći u ono što preostaje.

Kažu da je i nedonošenje odluke odluka. Ja znam što ću, ti vidi za sebe. Život sada zanima me više od mogućnosti nečega što dolazi nakon.

“The truth does not require your participation in order to exist. Bullshit does.”

“Nature loves courage. You make the commitment and nature will respond to that commitment by removing impossible obstacles. Dream the impossible dream and the world will not grind you under, it will lift you up. This is the trick. This is what all these teachers and philosophers who really counted, who really touched the alchemical gold, this is what they understood. This is the shamanic dance in the waterfall. This is how magic is done. By hurling yourself into the abyss and discovering it's a feather bed.”
― Terence McKenna