Ne znam
Dok se iz zvučnika razlijevala Arsenova "Kinoteka", odnekud se pojavila slika. Živio je život kao zadatak. Kao nešto što treba obaviti. Problem koji treba riješiti. Kao da se na kraju neće riješiti sam. Ovako ili onako.
To jutro je dugo gledao u papir i kolebao se. Na pola puta između igre i hvatanja za slamku spasa bilo je teško išta odlučiti. On, koji je za život zarađivao hraneći ptice kod Esplanade, ehej!, bio uvažen i cijenjen, sada nije znao šta će. Onda je, ipak, došlo. Jel’ iz očaja ili nekog u osvit svijeta zaboravljenog instinkta, nikad nećemo saznati. Povio je Neznanje, otkopčao košulju i privinuo na grudi. Bradavice su odgovorile, mlijeko je poteklo. Napokon.
Dok je gledao te usne, glad, užitak i kap koja je putovala niz jastučasti obraz, sinulo mu je. Pa ovo je tek početak.
--